O TEKSTU:
“Dječak koji je sanjao more” pozorišni je komad za djecu, bajkovitog karaktera, ali ukorijenjen u realnu priču o usamljenosti jednog dječaka i njegovoj želji da vidi more.
Život je more… u životu, kao i na otvorenom moru čovjeka čeka Nepoznato. Čovjek se mora odvažiti i krenuti na Put u Nepoznato.
“Dječak koji je sanjao more” priča je o dječaku čiji je najveći san vidjeti more, no za to u životu nije imao prilike. Dječak živi u svom svijetu mašte, iz kojeg tek na trenutke bude prisiljen otići u stvarnost, da bi se što prije vratio vlastitim sanjarijama. U trenucima kada spava, dječak sanja kako razgovara s morem koje mu odgovori na neka od njegovih (životnih) pitanja, dok druga ostaju neodgovorena kako bi dječak sam našao odgovore i pravi put… Kad je budan, dječak veselo priča sa svojim jedinim prijateljem, plišanim dupinom, mašta o moru i kako će kad odraste brodićem zaploviti na pučinu te otkriti što se skriva iza horizonta. Tek tada publika saznaje da dječak živi u domu i čeka usvojitelje. Mama za kojim dječak toliko čezne je more, a zamišljeni prijatelj dupin je tata. Kad se potencijalni usvojitelji predomisle, dječak odlučuje krenuti na put s najboljim prijateljem i slijediti svoj san…
Ono što je mnogoj djeci normalno, ovom dječaku je nedostižno. Netko bi dao cijeli svijet za ono što se mnogima podrazumijeva…bilo da je to „samo“otići na more ili imati topli roditeljski zagrljaj, djetinjstvo u kojem dijete smije biti samo dijete, može slijediti vlastite snove i imati nekoga tko vjeruje u njega bez obzira na sve…
Selma Parisi
O PREDSTAVI
Zašto sanjamo? Da li se sjećamo naših snova? Da li sanjamo samo noću, kada spavamo? Da li sanjamo i preko dana, kada ne spavamo? Da li nas snovi bude noću? Da li se bojima naših snova? Da li nam se snovi ostvare, kada se probudimo?
Da li imamo samo jedan san? Da li možemo prepričati naše snove?
Zašto tražimo da znamo, šta nam snovi znače? Da li se snovi mogu kupiti?
Da li ima zabranjenih snova? Da li se snovi mogu ukrasti?
Da li snovi imaju pauzu, pa se nastave? Zašto ne volim da sanjam?
Da li se snovi mogu posuditi? Šta znači, sanjariti, i da li je to pravi san?
Da li i vi sanjate? Da li vam i djeca sanjaju? Da li znate šta vam djeca sanjaju? Da li razumijete njihove snove ili i to samo sanjate?
Ma, pusti me, hoću da sanjam!
Zijah A. Sokolović
AUTORSKI TIM
Tekst: Selma Parisi
Režija: Zijah A. SokolovićAsistent režije: Emina Kovačević
Kreacija i izrada lutaka: Luči Vidanović
Ilustracije i design plakata: Tajma Guzin
Kompjuterska animacija: Nikola Galić
Kostimograf: Lejla Hodžić
Scenograf: Zijah A. Sokolović
Muzika: Atilla Aksoy
Izrada scenografije: Đenan Behmen
Majstor svjetla i tona: Amer Ćatić
IGRAJU:
Igor Vidačković – Dječak
Nina Popović – More
Ali Kamer Aksoy – Delfin
Diana Ondelj-Maksumić – Vaspitačica
NAGRADE:
23. međunarodni lutkarski festival “Zlatna iskra”, Kragujevac / 20.05.2021.
– Specijalna nagrada za originalnu priču dodjeljuje se Selmi Parisi za predstavu “Dječak koji je sanjao more” Pozorišta lutaka u Mostaru.
22. međunarodni festival profesionalnih lutkarskih pozorišta – LUT FEST, Istočno Sarajevo / 24.09.2021.
– Nagradu za najbolju režiju Zijahu Sokoloviću za režiju predstave “Dječak koji je sanjao more” Pozorišta lutaka u Mostaru,
– Nagrada za animaciju i glumu Igoru Vidačkoviću za ulogu dečaka u predstavi „Dječak koji je sanjao more”, Pozorište lutaka Mostar,
– Nagrada „Magija lutkarstva – Radoslav Lazić”, predstavi „Dječak koji je sanjao more”, Pozorište lutaka Mostar.
