Iz bogate historije Pozorišta lutaka u Mostaru

Sedamdesete i, posebno, osamdesete godine prošlog vijeka bile su zlatno doba našeg Pozorišta.

Brojne predstave osvajale su najvažnije nagrade na mnogim festivalima, gostovale na najznačajnijim scenama tadašnje zemlje i cijele Evrope, pronoseći ime našeg grada svojom izuzetnošću i kvalitetom.

Na dva uzastopna Bijenala jugoslovenskog lutkarstva u Bugojnu 1987. i 1989. osvojili smo nagrade za najbolju predstavu sa “Zlatorogom” u režiji Edija Majarona i “Asagaom” u režiji Todora Ristića.

Ovo su tada bili vrhunci priče započete 1952. godine u bivšoj Sinagogi u Brankovcu, gdje naše Pozorište, na sreću svoje publike, i danas stvara i igra svoje predstave.
Svu arhivu Pozorišta, fotografije, isječke iz štampe, afiše i plakate predstava, sve bitne dokumente i činjenice, sačuvao je, u najgorim vremenima prošlog rata, tadašnji glumac i vječiti prijatelj naše kuće, sociolog kulture i neumorni hroničar, Salko Šarić.

Još u prijeratnim danima sistematizovao je i objedinio svu arhivu, a kada je rat zatekao naš grad i naše Pozorište lutaka, Salko je prenio sav taj ogromni materijal na sigurno i tako ga spasio od vatre, eksplozija, nehaja i zlog vremena. Spasio je kompletnu Arhivu Pozorišta od zaborava.

Baš zbog toga danas možemo pokazati ove afiše naših nezaboravnih i nezaboravljenih predstava. Hvala Salki Šariću!

Ovim putem se, pored glumca Salke Šarića i režisera Edija Majarona u kreiranju predstave “Zlatorog, ruža ljubavi”, prisjećamo i Milivoja Bokića (izradio lutke, scenografiju i kostimografiju), Riste Vujovića (asistenta režije), Nusreta Šele (majstora rasvjete), Mitra Bošnjaka, Save Biberdžića, Idriza Šteta (dekoratera) i Elizabete Drmač (izrada kostima), kao i glumačkog ansambla kojeg su činili Damir Pudar, Silvana Vučić, Dubravka Šunjić-Vujović, Ulfeta Skikić, Vanja Hrvić, Edin Ljubović, Darko Ostojić, Jadranka Popović, Božena Šunjić, Petar Šarkalović i Risto Vujović.