Razbojnička priča

Razbojnička priča

AUTORSKI TIM
Režija: Slavčo Malenov
Dramatizacija: Evelina Kjosovska
Jezička obrada teksta: Nedžad Maksumić
Scenografija lutke i kostimi: Silva Bačvarova i Vasil Rokomanov.
Muzika: Malen Malenov
Izrada lutaka: Snežana Grkova, Valja Germanova, Marijan Sejkov, Ganka Kirilova.
Izrada dekoracije: Rumen Benkovski.

PREMIJERA
11.10.2005.

IGRAJU
Sergio Radoš - Stari Vagabondo, Platnar, Kočijaš    
Nermina Denjo - Mali Vagabondo, Mladi Vagabondo
Nedžad Maksumić - Otac Dominik, Pekar, Kralj
Diana Ondelj Maksumić – Princeza, Pekarka

UZRAST
5-11

SADRŽAJ
Draga djeco, za vas smo spremili našu novu lutkarsku predstavu – "Razbojnička priča", prema bajci velikog češkog pisca Karela Čapeka.
Ne plašite se  naslova, njegove bajke su nevjerovatno duhovite i  zadovoljstvo je čitati,  gledati  ili slušati  takve tekstove. Susret sa djelom ovog pisca razvija fantaziju i kreativni duh čovjeka.

Bajke Karela Čapeka izgledaju kao da su izašle iz stvarnog života ali, uz darovitost autora, one dobivaju sasvim drugačiji smisao i iznenađuju nas nevjerovatnom fantazijom i humorom. Sam autor piše: "Djeco, ako vam neko kaže da su bajke prazne bezmislice, nemojte mu vjerovati! Sve u bajkama, od početka do kraja, živa je istina i to je to!"
"Razbojnička priča" je veoma duhovita i zanimljiva bajka u kojoj su zbivanja iz realnog života dovedena do apsurda. Kako se može postati ljubazni razbojnik? To je glavni problem priče. Taj apsurd je osnova  za puno komičnih situacija. Smijemo se naivnim avanturama mladog Vagabonda, koji želi postati ljubazni razbojnik, ali se vidi da njegova želja nije baš tako nemoguća u našem savremenom svijetu.

Autor nam pokazuje da osim običnih pljačkaša danas postoji sasvim nova vrsta razbojnika – činovnici koji nas svakodnevno pljačkaju sa ljubaznim osmijehom na licu, a  mi smatramo da je to pošteno i normalno. Taj Čapekov humor s početka prošlog vijeka, još uvijek je aktuelan, osobito u onim zemljama gdje se slobodno šire birokratija i korupcija.
Problematika priče izgleda kao da nije sasvim dječja, ali bajkovita fabula, aktivna radnja i veoma koloritni likovi su elementi koji  jako zabavljaju djecu. Dodatni smisao i podtekst smo usmjerili na odrasle posjetioce, koji takođe mogu uživati u našoj predstavi.

Slavčo Malenov, reditelj

RIJEČ KRITIKE
Slavčo Malenov, bugarski lutkarski reditelj, ostavio je neizbrisiv trag u razvoju lutkarske umjetnosti u Mostaru u ovom poslijeratnom periodu. Već nekoliko godina, gotovo redovito, on dolazi u ovaj grad, katkad i sa čitavom ekipom svojih suradnika. Taj njegov utjecaj se očituje i u izboru repertoara: široko upućen u literaturu za ovaj teatarski vid, univerzitetski profesor u svojoj zemlji, reditelj čiji se dijapazoni kreću od Japana do Meksika, on je, poput hirurga, zalječivao teške rane koje je rat ostavio na ovom teatru.

Atmosfera topline koju je, također, Malenov oblikovao tokom svoga rada, ljubav koja se razvila kod svakog člana ansambla za ovu umjetnost, ali i naglašena inteligencija, neophodna za ovakvu vrstu izričaja, učinili su svoje: glumački profil se izoštravao, formulacija scenskog iskaza se usavršavala. I danas, kada se gleda njihova predstava, postulacija glasa je dovedena u punu harmoniju sa pokretom, sa gestom, sa intonativnim valerima.

Postoji još jedna karakteristika, vezana za rediteljski rad Slavča Malenova: on je reditelj koji vjeruje da se na dobroj literaturi može graditi dobra predstava. Sada je na scenu doveo i djelo Karela Čapeka, bajku «Razbojnička priča», prilagođenu scenskoj izvedbi. Čapek je problematizirao pitanje zla u čovjeku i lombrozovsku ideju o «rođenom zločincu». Problem je pretočio u pitanje – što je postojanije u čovjekovom biću: dobro ili zlo, zapravo da li se čovjek rađa sa sklonostima prema zlu?

Sama intriga je zasnovana na ekskluzivnom obrtu: razbojnik zahtijeva od vjerskog čovjeka da njegovog sina prihvati pod svoje odgojiteljsko okrilje! Vjerski čovjek, opterećen ustaljenim mišljenjem da razbojnik može samo razbojnika roditi, pokušava da se oslobodi te obaveze, ali, budući da razbojnik postavlja ultimativne zahtjeve, prihvata dječaka i počinje da ga oblikuje prema uzusima koje on provodi u svom odgojiteljskom radu. Kada stari razbojnik umre, mladi odgojenik se vraća svoj prvotni životni milje. Njegov odgoj biva stavljen na teško iskušenje: kada ogladni, ne preostaje mu ništa drugo nego da primijeni očeva sredstva za obezbjeđenje svoje egzistencije – da iziđe na drum, sačekuje mirne ljude i da ih pljačka, a, ako bi bilo nužno, i da ubije. U trenutku kada treba učiniti zločin, junak zapravo «napadnutom, nudi ono što mu je još jedino preostalo za to samoodržanje». I, dakako, spasenje dolazi samo od sebe, dolazi nagrada, mladi se junak vraća u civilizaciju i postaje njen integralni član. Primitivna forma zla, oličena u razbojništvu, u novim životnim uvjetima se preobražava u pljačkaško činovništvo koje robi čovjeka «sa ljubaznim osmjehom na licu, a mi smatramo da je to pošteno i normalno».

Ovom prohodnjom kroz predstavu «Razbojnička priča» spoznali smo niz činjenica kojima nas je okupirala ova scenska izvedba. Mladi ljubitelji teatra su shvatili da se čovjek ne rađa sa zlom u sebi, ali da se zlo ne da istrijebiti iz ljudske povijesti. Vidjeli smo četiri zrela glumca u realiziranju čak deset likova, a svakom je liku obezbijeđena njegova scenska punina. Vidjeli smo jedno zrelo umjetničko djelo koje pledira na razigranoj maštovnoj recepciji mladih gledalaca, ali bez infantiliziranja i bez nametanja didaktičnosti.

Vojislav Vujanović